Kršćanska obitelj – determinacija i odrednica

Pripremila: s. Kata Ostojić

Ponedjeljak, 16. svibnja 2011.

Po čemu neku obitelj možemo nazvati kršćanskom? Ako želimo biti kršćanska obitelj, trebalo bi zastati i zapitati se u kojoj je mjeri naš način života u skladu s našom vjerom! Ili je li naša vjera temelj kršćanske obitelji? Ove dvije stvarnosti, tj. vjera s jedne strane i život dostojan imena kršćanske obitelji su nužno povezani odnosno čine dvije poveznice koje moraju biti neraskidive.

Kršćanska obitelj je obitelj krštenih. Kršćanski identitet ne dolazi od naše pameti odnosno našeg načina života nego od samoga Boga koji nam se daje u sakramentu krštenja. Bog je dakle taj koji od nas čini kršćane, a ne mi sami. Iz ovoga proizlazi da je i naša vjera utemeljena u Bogu. Bog je taj koji nam daruje vjeru, on od nas traži da se držimo principa te vjere. Ti principi uz ostale vrijednosti bitno tvore pojam kršćanske obitelji.

Iako kršćanska obitelj ne smije biti shvaćena samo vertikalno, ipak treba naglasiti da ta vertikalna dimenzija čini takvu obitelj drukčijom od drugih. Kršćanin se dakle ne definira, raspoznaje ili prepoznaje prvotno po svojim društvenim ili političkim odgovornostima, nego po svojemu krštenju. Kršćanin svoje stvorenje zahvaljuje Bogu, Kristu koji ga je svojom smrću i uskrsnućem spasio i otvorio mu perspektivu građanstva drugog nepropadljivog kraljevstva. Upravo ova vertikalna dimenzija daje smisao cijelom postojanju i usmjerava čovjeka ka istinskim vrijednostima, pa i prema donošenju materijalnih odluka.

Ipak, ne smijemo idealizirati i smetnuti da je kršćanska obitelj također obitelj grješnika budući da je također podložna oholosti, odnosno zbog nedostatka povjerenja u Božje milosrđe gubi pridjev „prava“ kršćanska obitelj. Ipak, i takva obitelj će znati da ju je Krist spasio te neće ostati u grijehu nego će otvoriti vrata Božjem milosrđu. Pravedan je onaj koji dopusti da ga Isus opravda, jedini Pravednik. „On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinisimo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetomu koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.“ (Tit 3, 5-7). Kršćanska obitelj će dakle svjesno koračati prema Bogu budući da je njezino poslanje uvijek više postajati ono što ona jest, zajednica života i ljubavi. Kršćanska obitelj ima svoje izvorište i svoje uporište u Bogu samome.

Prema knjizi Christine Ponsard „Vjera u obitelji“, priredila s. Kata Ostojić